Gost u „Promenadi četvrtkom“ Radio Bara bio je Zoran Đurašković, trener fudbalera Mornara.
RB/BI: Pretpostavljam da su se slegli utisci i da fudbaleri Mornara, s tobom na čelu, trenutno ormaraju, ali taj odmor neće predugo trajati jer imate obaveze na međunarodnoj sceni?
Đurašković: Jeste, po prvi put u istoriji se to dešava našem voljenom klubu i presrećni smo zbog toga. Ova pauza biće nešto kraća, ali sigurno nam to neće teško pasti. Sa zadovoljstvom ćemo započeti pripreme 12. juna i probati da sklopimo tim, sa pojačanjima, da reprezentujemo naš tim na pravi način.
RB/BI: Na toj stolici je prošlog četvrtka bio predsjednik Opštine Dušan Raičević i on je, naravno, čestitao fudbalerima Mornara na istorijskom uspjehu, ali je govorio i o tome da ima povjerenje u sadašnji stručni štab, u ekipu koja vodi klub, ali da su neophodna pojačanja. Da li je bilo nekih preliminarnih razgovora sa potencijalnim kandidatima za dres Mornara?
Đurašković: Pa jeste, prva tri dana nakon utakmice sa Jezerom svi smo bili pod jakim utiscima i emocijama. Sačekali smo da se sve smiri i da se malo odmorimo i onda smo krenuli u zahtjevan posao oko prelaznog roka, koji je jako bitan kako bi se prvoligaška sezona iznijela na način na koji mi želimo. U pregovorima smo sa nekoliko igrača. U nekim prethodnim emisijama pričao sam da je jako teško dovesti danas igrača iz Srbije ili Bosne i Hercegovine, jer tamo je standard fudbala malo drugačiji. Oni samo od fudbalskih sponzora imaju ukupno milion eura. Onda se na to doda sponzor kao što je Opština. Podigle su se cijene i više nije realno da dovedemo igrača koji je igrao standardno, ali imamo možda mogućnost da dovedemo igrača sa manjom minutažom, koji nije igrao neku zapaženu rolu. Sada smo mi malo i u žiži, pošto smo u Evropi, a svaki igrač bi da uđe u Evropu i da sebi podigne cijenu i možda napravi neki inostrani angažman.
RB/BI: Naravno, rekapituliraćemo prethodnu sezonu, ali prije toga da popričamo malo o ovome što vas očekuje. Dakle, 12. juna počinju pripreme za novu sezonu, 18. juna je izvlačenje parova za kvalifikacije za Ligu konferencije, 11. jula je prva utakmica, revanš je 17. jula. Mornar će biti u drugom šeširu kao debitant među slabije rangiranim ekipama. Koga priželjkuješ, čemu se nadaš?
Đurašković: Ja sam neko ko čvrsto stoji na zemlji, ko po prirodi ne leti visoko. Volim sve da sagledam iz normalnog, prirodnog ugla, a to je da smo mi u ovom momentu debitanti, u drugom šeširu, imaćemo sigurno teže protivnike. Mi sa našim budžetom teško da možemo da stanemo u rang sa bilo kim. Mi smo prošlog ljeta bili na pripremama u Sloveniji i evo sad u tom šeširu je Olimpija i jako dobro znam njihovu jačinu i njihov budžet. Oni dovode pojačanja iz drugih liga Italije, Francuske… Mi o tome samo možemo da sanjamo. Probaćemo da se i mi pojačamo koliko je u našoj moći, a da, opet, ne prelazimo okvire budžeta koji smo zacrtali. Znam da će biti teško, jer znate i sami da i naši mnogo bogatiji klubovi kad izađu na evro scenu, Sutjeska i Budućnost, prvo kolo teško prođu, a u eventualnom drugom odmah ispadaju. Probaćemo da igramo našu igru, nećemo se plašiti, pa da vidimo u odnosu na protivnika dokle možemo otići.
RB/BI: Da konkretizujemo stvari, lijepo bi bilo da Mornar igra tu u okruženju. Mada što kažeš, tu ga čekaju dobri timovi, afirmisani klubovi poput Sarajeva i Olimpije, da ne govorimo o klubovima sa sjevera Evrope. Svi danas igraju fudbal i mnogo puta su se, u duelima s njima, opekli i naši najbolji klubovi Sutjeska i Budućnost. Ko bi bio po mjeri Mornaru?
Đurašković: Da budem potpuno realan, kada bih mogao da biram, volio bih da to bude San Marino ili Andora. Ali, opet, ako se vratimo samo jednu godinu unazad i sjetimo Sutjeske koja je imala vrhunski tim jesenas, u osamdeset i nekom minutu se provukla protiv San Marina. Gledao sam tu utakmicu, pošto smo se već nakon šest dana sastajali sa Sutjeskom ovdje u Baru. San Marino je bio sigurno dva, tri puta bolji. Jako je teško, ali opet kažem, sve ćemo probati, ovo je san svih nas, je je Mornar u godini jubileja (100 godina postojanja) izborio Evropu. Svi su nas doživljavali kao autsajdere i nama je sad ostalo samo da uživamo u te (najmanje) dvije utakmice. Nećemo sigurno imati nikakav pritisak. Ja nemam pritisak od rukovodstva kluba, igrači nemaju pritisak od mene. Kao i u čitavom prošlom prvenstvu, želim da igramo onako kako zahtijevam, a to je – lijepo za oko, napadački, za gol više, sa dosta trčanja, pa dokle stignemo.
RB/BI: Od tebe se očekuje da tako pripremiš ekipu da odigra te dvije utakmice u Evropi, eventualno četiri, o šest mislim da možemo samo da sanjamo, ali da poslije toga Mornar ne padne kao što se dešava gotovo svim klubovima iz Crne Gore koji odigraju Evropu. Nekoliko kola u domaćem prvenstvu budu izvanredni, a nakon toga ih nema nigdje. Skupo ih košta izlazak u Evropu.
Đurašković: Jeste, upravo tako, nema kluba koji nije doživio strahoviti pad poslije Evrope. Pripreme počinjemo ranije, tempiramo formu za Evropu, poslije toga nam dođe nekih 20 dana do prvenstva i uvijek je pitanje: šta raditi onda? Ali, opet kažem, to su neki slatki problemi. Probaćemo da stabilizujemo ekipu, da ne doživimo pad. Moja želja je da sačuvamo kostur tima i onda mislim da ne bi trebalo da doživimo pad jer je ta ekipe cijele sezone igrala dobar i lijep fudbal.
RB/BI: Žao mi je što ta evropska ekipa koja bude igrala protiv vas, neće doživjeti onu buku, onaj huk, sa zapadne tribine kad se zalupa nogama. Onda nikome nije svejedno, a prvo nama koji pratimo utakmicu sa te zapadne, montažne tribine. Hoću da kažem, bićete hendikepirani što nećete igrati u svom gradu.
Đurašković: Naravno, prvo zbog samog ambijenta. Nekako se stvorila hemija između ekipe i navijača. Ja sam rođeni Baranin i već je prošlo 12 godina kako sam završio karijeru. Nisam vidio da su nam navijači davali toliku podršku kao ove godine, pogotovo ovog proljeća. Na svakoj utakmici, vidjeli ste, protiv Jezera, Rudara, da ne nabrajam sad s kim smo sve igrali, atmosfera je bila fenomenalna. Sigurno da će nam faliti to, ali ne sumnjam da će oni u Podgoricu doći u velikom broju. Da li će se moći da naprave toliki huk? Jako teško, upravo zbog one montažne tribine, ali mislim da ćemo imati veliku podršku jer mi smo i protiv Budućnosti imali sjajno navijanje na njihovom terenu, odnosno naši navijači su bili glasniji od „varvara“.
RB/BI: Nije ni čudo, Zorane, što Mornar igra napadački fudbal, nije mu trener libero, ili golman, nego je bio vrstan napadač, prvi strijelac jugoslovenske Prve lige u dresu Mladosti iz Lučana. Ovu priču otvaram jer bih volio da nam kažeš koje je mjesto Mornar osvojio kad bi se gledala samo proljećna sezona?
Đurašković: Mi bismo bili ubjedljivo prvi na tabeli. Ako Vam kažem podatak, da smo, u proljećnoj sezoni, uzeli 15 bodova više od Budućnosti, 15 od Jezera, 12 bodova više od Sutjeske i šest od Dečića, onda sam Vam sve rekao. Igrali smo, stvarno, atomski fudbal. U zadnjih sedam utakmica, šest smo dobili i odigrali 1:1 sa Dečićem.
RB/BI: Na početku sezone navijači su priželjkivali samo da Mornar ostane u ligi bez baraža. Tako vas je, kao autsajdere, reklo bi se, tretirao i Fudbalski savez, odnosno sudije. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, tako se mijenjao i odnos prema Mornaru. U drugom dijelu sezone, posebno pri kraju, nije bilo nijedne odluke sudija protiv Mornara, ili neke sumnjive odluke.
Đurašković: Upravo tako. Jesenas nismo imali imidž kluba ili bolje rečeno status kluba kod sudija kakav bi trebalo da imamo. Moram opet da naglasim da smo mi ekipa koja je najviše oštećena tokom cijele sezone. Mi smo jesenas imali devet nedosuđenih penala. Na svih tih devet penala sudije su pale, dobili su slabu ocjenu. Koliko smo bili blizu titule sada nam je svima jasno. Da pomenem samo utakmicu protiv Dečića, kod kuće, koju smo izgubili 1:0 iz nepostojećeg penala, a imali igrača više od 50 minuta. Da budem objektivan, u prvom poluvremenu je trebalo da bude 4:0 za nas. Da smo dobili tu utakmicu, mi bismo danas bili šampioni. Oduzmite ta tri boda njima, dodajte nama, mi bismo bili prvi. Ali opet kažem, ovo je stvarno sezona za ponos.
RB/BI: Samo to što ste ispred Budućnosti i Sutjeske, meni ste „napunili oko“. A još izlazak u Evropu je posebna stvar.
Đurašković: Djeluje zaista nestvarno da, na kraju, imamo tri boda ispred Budućnosti, ako znamo koliki je naš budžet, a koliko njihov. Ako znamo da Đordje Despotović košta 50 odsto našeg godišnjeg budžeta, onda sam Vam sve rekao. Mi smo se tu negdje ušunjali, kako, nikome nije jasno. Ali ko nas je pratio od početka prvenstva, bilo mu je jasno da se nikog ne plašimo, da igramo svoju igru. Mi pođemo u Podgoricu na meč predzadnjeg kola protiv Budućnosti gdje nam bod igra ulogu, a ja igračima sve vrijeme pričam da nas bod ne interesuje, da ćemo da napadnemo, da igramo napadački i da ništa nećemo da mijenjamo u našoj koncepciji igre. To nam se negdje i vratilo, ta hrabra igra, kroz pobjedu protiv Budućnosti. I, gle čuda, imamo bolji skor i od Budućnosti i od Sutjeske.
RB/BI: Skoro tri decenije sam ocjenjivao igrače za Žurnal, i znalo se da sam pola ocjene više davao onima koji igrali muški, srcem, izgarali na terenu. Imaš li ti favorite među svojim igračima? Kojih igrača se ne bi nikako odrekao za ovu evropsku scenu?
Đurašković: Jako teško pitanje. Meni je uvijek kolektiv ispred svega. Uvijek sam govorio da nije igrača na klupi, ni mi ovamo u polju ne bismo bili toliko dobri. Jer oni su ti koji tjeraju ove u polju da ne posustaju i da igraju dobro iz nedelje u nedelju, da ne bi gubili mjesto u timu. Mislim da ako moram jednog da izdvojim, to bi bio Demir Škrijelj, koji je obilježio ovu godinu. Od momenta kad sam došao, a došao sam krajem aprila prošle godine, u jednom zaista teškom trenutku, mi smo već bili viđeni kao drugoligaši. Nekako smo uspjeli da se iščupamo. Taj momak, Škrijelj, nije igrao, bio je na tribinama, ponekad na klupi. Na prvom treningu zagrlio sam ga, popričao onako ljudski i u razgovoru mu saopštio da ga vidim kao prvog igrača tima jer je atipičan igrač. Radi se o jako inteligentnom igraču. Ove sezone je proglašen za najboljeg igrača lige. Dobio sam podatak da su novinari napravili idealan tim prvenstva i tu su naša tri igrača: golman Popović, Baošić i Škrijelj i, eto, ja sam proglašen za najboljeg trenera godine. Nije ni čudo što ga Prosinečki poziva u reprezentaciju. Ne bi bilo iznenađenje da je pozvao i Kaluđerovića, golmana Popovića, Baošića, i da ne nabrajam sad sve. Definitivno, i kapiten Vujačić, iako je manje igrao poslije povrede, ima izuzetno veliku ulogu i za svlačionicu i za sve što je uradio tokom ovih godina.
RB/BI: Igra li Škrijelj ove utakmice za Mornar u Evropi ili već odlazi?
Đurašković: Znam da on ima interni dogovor s klubom da u slučaju da mu izadje neka dobra ponuda može da ide. Znam i da ga sedam ili osam klubova traži. Mislim da je u najboljim godinama i da bi Mornar trebalo da zaradi i te kako od njegovog transfera. Možda će otići poslije ovih evropskih utakmica, negdje gdje će obezbijediti egzistenciju. To je već za rukovodstvo kluba, moja ideja je da odigra Evropu, ali ako se pojavi neki klub koji takođe igra Evropu onda je već malo teže.
RB/BI: Hvala ti na ovom razgovoru, bićemo na prozivci 12. juna, bićemo uz Mornar kao što smo bili sve ove godine.
Đurašković: Hvala, želio bih za kraj da kažem nešto što sam u razgovoru zaboravio. Ovo je veliki uspjeh svih nas, uspjeh grada Bara i vas koji ste nam davali cijelu godinu vjetar u leđa, ja to najbolje znam jer sam rođeni Baranin i nekako lokalpatriota, možda i više nego što bi trebalo. Ali, što me možda i najviše ganulo poslije ovog uspjeha jeste kad djeca, sigurno njih 50 do 100, ispred svlačionice, nakon utakmice s Jezerom, čekaju da im se da majica, dres, bilo šta od opreme. Pošto smo mi sve razdijelili, ušao sam u svlačionicu u kojoj je bilo sokova, slatkiša, voća, za igrače i sve iznio pred tu djecu. To je možda i najveći trenutak radosti kad oni neće da uzmu ni sok ni slatkiš ni voće, i samo kažu: „Treneru, mi hoćemo majice“. To me onako najviše taklo. Pošao sam u ekonomat, spustio se dolje i razdijelio im obje naše garniture dresova. Ostala su 3-4 klinca koji plaču, ja sam onda s roditeljima otišao u moju kancelariju i sve moje majice što sam imao dao im. Kad sam im vidio osmijeh, to me najviše dodirnulo. Jer djeca istinski vole, nisu materijalisti, oni traže obilježje voljenog Mornara. To sam htio da kažem: najveći utisak na mene je ove sezone ostavilo to što smo vratili publiku i obradovali naše najmlađe navijače.
