Rukometašice ekipe Mornar 7 završile su prvenstvo u Prvoj ligi na trećem mjestu na tabeli. Trener Goran Simić je zadovoljan postignutim rezultatima. Baranke su šampionat završile sa 27 bodova, odnosno sa 13 pobjeda, jednim remijem i sedam poraza.
– Od samog starta u Drugoj ligi bili smo vrlo konkurentni. Na rad i rezultate uticala je svakako korona, ali je bilo i nekih stvari koje se ne mogu nazvati sportskim. No, i pored svega, bez poraza smo ušli iz Druge u Prvu ligu sa ciljem da prve sezone u istoj i ostanemo. Imajući u vidu broj raspoloživih takmičarki i njihova godišta, a prosjek je bio nepunih 16 godina, sastav koji je ušao u Prvu ligu. Sa samo dvije iskusne igračice i talentovanim djevojčicama sve ovo što smo mi do danas napravili je pravi podvig. I naravno da smo ispunili cilj – kaže Simić i ističe sjajan početak prvoligaške sezone.
– Sezona je odlično krenula, mada smo pretrpjeli poraz na samom startu od ekipe Rudara, koja je na kraju završila na prvom mjestu. Međutim, kako je vrijeme odmicalo i kako su se utakmice nizale, napravili smo niz od 12 pobjeda, a u uzvratnoj utakmici savladali smo Rudar, zatim Livaleu u Nikšiću, što je bio prvi poraz te ekipe u poslednjih četiri-pet godina. Radi se o ekipi koju smatraju naslednicom Budućnosti kada je u pitanju ženski rukomet. Nakon odigranog dvokružnog sistema završili smo na prvom mjestu, i trebalo je da igramo. No, uslijedile su četiri teške utakmice, protiv Rudara, Levalele, Ulcinja i Nikšića. Već na prvoj utakmici sa Rudarom u Baru srednji bek Indira Mujić doživjela je tešku povredu koljena. Nakon toga smo ostali bez pomoći vrlo kvalitetne rukometašice. Prije toga bila je povrijeđena i Tina Truš, a ostali smo i bez Ješe Miljanić. Naravno da se odmah osjetilo njihovo odsustvo, mada smo mi pokušavali da to nadomjestimo sa onim što smo imali na raspolaganju. Znali smo da nam treće mejsto ne može izmaći. Za nas je to ponavljam veliki uspjeh među osam seniorskih ekipa.
Osvajanjem treće pozicije Baranke su stekle mogućnost za učešće u Evropi.
– I mi i muška ekipa smo na budžetu Opštine, i znamo da za nastavak u Evropi nemamo mogućnosti. Mi smo kolektiv koji ne naplaćuje djeci članarine, a imamo ih blizu 300. Politika kluba je da se baziramo na domaće igračice, što je po meni vrlo pozitivan stav. Nama su otišle tri djevojčice kod komšija u Ulcinj, a da su ostale u ekipi tvrdim da bismo bili daleko najbolji u Crnoj Gori. Tako da će nas finansije spriječiti da nastavimo u evropskom takmičenju.
Simić naglašava da u mlađem sastavu imaju par djevojaka koje kucaju na vrata prve postave.
– Mi smo kroz ovogodišnje takmičenje dobili tri djevojke 2006. godiše koje u ovom trenutko mogu da budu standardne prvotimke. Staša Mandić, Mia Piperović, lijevo i desno krilo, i Anastazija Golić na poziciji pivota. Tu je blizu i Tijana Ćetković na koju ove godine ozbiljno računamo. U međuvremenu se vratila Hana Hot, jedna od vodećih igrača u ekipi. Takođe, sa nama je Mela Medžmedović, koja je, kako ja razmišljam, i najbolja igračica u CG u prvoj ligi, i najkorisnija. To je svestrana djevojka koja da je stavite na gol odgovorila bi i toj obavezi, stara 18 godina, juniorska reprezentativka. Piperović, Mandić i Maša Rakočević su pionirske reprezentativke. Ono što moram posebno istaći jeste da su sva naša djeca spojila veoma pametno sport i školu – kaže on.
Inače, pored Simića u klubu rade Dragan Gvozdenović, a sa mlađim selekcijama Miloš Kovačević.
– U našem klubu ima pet školovanih trenera, a ono što nam predstavalja problem su termini za rad i odigravanje utakmica – završava Simić.
