Pripremajući se za novu sezonu, košarkaši Mornara odigrali su u proteklih desetak dana, sedam kontrolnih utakmica. Na mini turneji u Srbiji savladali su bugarski Balkan (83:79), Slogu iz Kraljeva (92:69) i mađarski Solnok (102:93), a izgubili su od Borca iz Čačka (94:90), Crvene zvezde (90:72) i FMP-a (93:88). Po povratku u Crnu Goru, bili su bolji od Mega Bemaksa u Podgorici (96:92).
Trener barskog ABA ligaša Mihailo Pavićević ističe da je turneja po Srbiji bila uspješna.
– Bila je pun pogodak, prije svega, zbog Pulena. Moj brat Đoko i ja znamo da je vrhunski igrač, ali da nije baš „krvavi radnik“, jer da jeste ne bi igrao u Baru nego negdje za milion eura. Cilj nam je bio da ga kroz kontrolne utakmice pripremimo za prvenstvo. I čini mi se da smo na dobrom putu da uspijemo u tome. Pulen je u ovih sedam utakmica potvrdio da je vanserijski napadač koga je jako teško čuvati. Mjerilo je meč sa Crvenom zvezdom u kojem je postigao 28 poena, iako su se na njemu smjenjivali Lazić i Dženkins, dvojica među najboljim odbrambenim igračima u Evropi.
Takođe, na ovoj turneji htjeli smo da se upoznamo s novajlijama Markotom i Begićem, da vidimo šta nam je zajednički činiti da budu od najveće koristi ekipi.
– Nedostajali su reprezentativci Nidam, Bjelica i Šehović?
Da, to je bio hendikep, jer oni su projektovani da budu ključni igrači u idućoj sezoni, pogotovo Nidam i Bjelica. Recimo, Zvezdi je nedostajao samo Faje, reprezentativac Senegala, a u Partizanu, sem Birčevića svi su bili na okupu. Kad kažem hendikep, mislim na kvalifikacije za FIBA Ligu šampiona, gdje smo u cajtnotu. Za ABA ligu imamo dovoljno vremena da se spremamo u kompletnom sastavu.
Ali, na početku sezone izašli smo sa jasnim ciljevima i ne odustajemo od njih. I ne pomišljam da se nećemo naći u grupnoj fazi Lige šampiona, bez obzira što nas očekuje težak rival u drugom kolu kvalifikacija, Benfika ili Groningen. Ekipa iz Lisabona koja je na papiru slabiji rival, prošlog vikenda na turniru dobila je Bilbao i Gran Kanariju. Pokazala je da će biti tvrd orah Holanđanima.
– Tvoja deviza je da bez dobre atmosfere, nema dobrih rezultata. Kakva je atmosfera u Mornaru na početku sezone?
– U prelaznom roku Đoko je napravio bum, Mornar je bio glavna tema u svim medijima. Veći bum mogao je da napravi jedino da je doveo Željka Obradovića, ali znajući njega, ni to nije isključeno – uz osmijeh kaže stariji Pavićević. Na dobrom smo putu da napravimo atmosferu koja će dati impulsa dobrim rezultatima. Okupili smo grupu kvalitetnih momaka u svakom pogledu i nikome nećemo dozvoliti da bilo čime naruši zdravu i optimističku atmosferu kakva sada vlada u našem klubu. Imamo intrigantan sastav koji će nastaviti prepoznatljivu košarkašku nit koju Mornar tka već godinama. Hvala svim „dušebrižnicima“ koji kažu da mi neće biti lako da ukomponujem ovaj sastav u moćnu mašineriju, ali sa ovakvim igračima nemam pravo da tražim bilo kakav alibi niti da pravim odstupnicu. Neke igrače, poput Begića, doveli smo da otvorimo i unutrašnju igru, jer smo svjesni da ne možemo uvijek da dobijemo utakmicu šutevima spolja. Kad govorim o toj unutrašnjoj igri, tu mislim i na Lukovića, koji je spremniji nego ikad u protekle tri godine, došao na pripreme. I ozbiljniji. Naravno, i na Bjelicu. On je polivalentan igrač, može da igra i „četvorku“ i „peticu“. Obožavam takve igrače. Prave ekipe moraju da imaju balans u napadu.
– Ko će biti lider ovog tima na parketu?
– Nidam je naš prvi plej, a na „jedinici“ mogu da igraju i Pulen i Ros. Ipak, Pulen je primarno košgeter, „skorer“. Jako mi je žao što se Vranješ povrijedio jer nikad spremniji nije započeo jednu sezonu. Bio je u odličnoj formi. Zadobio je neugodnu povredu u prvom minutu meča sa FMP-om. Nadam se da će brzo da nam se vrati.
Nezaobilazna tema sa Pajom Pavićevićem jeste i aktuelno svjetsko prvenstvo u Kini.
– Ko je više razočarao u Kini: Crna Gora ili Srbija?
– Teško pitanje, ali prvo želim da kažem da je dobro za evropsku košarku što Amerika sa ovim timom nije dospjela dalje od četvrtfinala. Da jeste, bio bi to šamar za košarkašku Evropu.
Kao trener ne želim da kritikujem svoje kolege, posebno zbog toga što je Mitrović najuspješnjiji crnogorski selektor do sada, a Đorđević je moj prijatelj i izuzetno ga cijenim. Ipak, Crna Gora je, po mom mišljenju, morala da se orijentiše na trio: Vučević, Dubljević, Nidam; da prema njima trojici prilagodi svoju igru, baš kao što je u ekipi Srbije sve moralo da se vrti oko Jokića, najboljeg NBA centra. Svjedok si mi da sam govorio da mi se ne sviđa igra Srbije u pripremnom periodu, iako je nizala pobjede. Jokić je bio sveden na običnog evropskog centra , koji je postao blok-majstor. A on je sve, samo to ne. Zahvaljujući njemu Denver je stigao do polufinala, prosječne igrače je tako razigravao da su svi sada napravili sjajne ugovore. Da sam bio na mjestu Đorđevića, pozvao bih Jokića, zamolio ga da donese dvadesetak utakmica Denvera, da ih zajedno pogledamo, i postavio igru onako kako njemu odgovara, da se sve vrti oko njega. Nisam prorok, ne kažem da bi to sigurno donijelo rezultat, ali to je moje trenersko razmišljanje. I znala bi se prva petorka ili narodski rečeno „ko kosi, a ko vodu nosi“. Osim toga, Srbija se morala adaptirati na agresivnu, ponekad i prljavu igru Argentinaca, posebno poslije meča sa Špancima koji su bili obrazac za igru „gaučosa“ dva dana kasnije – zaključio je, Mihailo Pavićević, još jednom ponavljajući da ovo nije kritika kolega, nego njegovo trenersko razmišljanje. I da je nezahvalno sa pozicija struke govoriti o tome „šta bi bilo kad bi bilo“.
