Osamnaestogodišnji Jozo Marvučić je kapiten reprezentacije Italije u veslanju, a ovogodišnji uspjeh (prvo mjesto na Evropskom prvenstvu u Poljskoj, 2. juna, u kategoriji ispod 19 godina) samo je jedan u nizu brojnih koje ovaj mladić, izuzetnog talenta i pobjedničkog duha, već godinama ostvaruje.
Podsjetićemo, prošle godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Parizu, sa kolegom iz reprezentacije, Maicolom Brambillom, osvojio je zlatnu medalju u veslanju (dvosjed) na 2000 metara. Prije toga, ovjenčao se brojnim nagradama i medaljama na nacionalnim i regionalnim takmičenjime. Jozo je sin Nikole Marvučića iz Šestana (selo Dedići, čiji su preci duže od 150 godina živjeli u Zaljevu) koji je devedestih godina prošlog vijeka, nakon turbulentnih političkih dešavanja, bolji život potražio u Italiji.
Ovo je priča o Jozu, ali i njegovoj porodici, ocu Nikoli, majci Loredani (Italijanki) i sestri Benedetti, koji su primjer još jedne uspješne i primjerne barske i crnogorske porodice u dijaspori.
“Došao sam u Italiju prije 31 godinu i nastanio se u San Giorgio di Nogaro, regija Friuli Venezia Giulia. Oženio sam se Italijankom, i u našoj porodici se njeguju tradicionalne vrijednosti i sportski duh. Ja sam se bavio atletikom i plivanjem, moja supruga je bila šampionka Italije u kajaku, a kćerka Benedetta takođe se kao i Josef bavila veslanjem. Jozo je sa 17 godina postao apsolutni prvak Italije, prvak svijeta i dva puta zaredom prvak Evrope. Svi ti rezultati i njegov uspjeh mnogo nam znače, jer ulaže ogroman trud. Sa njim radi cijeli štab, trener, personalni trener, selektor reprezentacije, lični fizioterapeut i nutricionista”, započinje priču Nikola Marvučić.
Po njegovim riječima, kao veoma mali dječak Jozo je počeo da trenira fudbal i već tada je njegov kondicioni trener kazao da bi u bilo kojem sportu bio šampion.
“Mi smo to sa rezervom prihvatili, jer smo uvijek svoju djecu učili da budu skromni i da ih uspjeh nikada ne uzdigne previsoko. Naša djeca su porasla i odgajana u duhu sporta, ali isto tako sa jasnim ubjeđenjem da ništa ne pada sa neba i da za svaki rezultat i uspjeh u životu moraju da se potrude i puno ulože. Takođe, ukazivali smo im i da je škola na prvom mjestu, pa je Jozo odličan učenik Lingvističke gimnazije, a Benedetta studira u Veneciji Fakultet Belle Arti, odsjek lettere modern. Jozo je pozvan da studira na najprestižnijim univerzitetima u Americi, sa svim plaćenim troškovima školovanja. Uvijek im ponavljamo da, čak i kada postignu uspjeh, ostanu isti, jednostavni, pošteni i dobri, sa izrazom poštovanja prema svakome, jer život je nepredvidiv. Međutim, i danas, sa nepunih osamnaest godina, Jozo je na posllednjem testu snage i izdržljivosti imao rezultate koje postižu stariji od 23 godine”, sa ponosom, za Radio Bar i Bar Info, priča Nikola, koji je istakao da svi vodeći sportski časopisi svijeta pišu o njegovom sinu, da je čest gost raznih televizija, ali da su posebno počastvovani i srećni što je naš medij, iz njegovog Bara i Crne Gore, pokazao interesovanje da uradi intervju o Jozovim sportskim uspjesima.
Redovno dolaze u Bar i Crnu Goru, ali Nikola priznaje da se supruga Italijanka, koja odlično govori naš jezik, više trudi da njihova djeca nauče da govore crnogorski, i zavole zemlju predaka, nego on.
“Možda to nije pohvalno, ali je tako. Moja supruga je oduševljena Crnom Gorom, posebno Bokom Kotorskom. Ona često kaže da više vrijedi šetnja od ‘Planeta’ do Šušanja, nego sve maršrute u Veneciji, prije svega, zbog ljepote mora i čistog vazduha, jer nismo zadovoljni klimom u Italiji gdje živimo. Moram pomenuti pokojnog don Branka Sbutegu, velikog čovjeka i grandioznu ličnost u svakom smislu, koji mi je mnogo pomogao kada sam došao u Italiju. Kada smo pili kafu u Padovi, bio sam iznenađen da ljudi u lokalu odmah, bukvalno na eks ispiju kafu. Kada sam ga pitao zašto, on mi je odgovorio: ‘Ovdje se to tako radi, nismo u Kotoru, starom gradu, da kafenišemo po dva sata’. Dugo je i mojoj supruzi trebalo da se navikne na taj ritam kada dolazimo u Crnu Goru. Ja sam bio u martu, planiram opet u julu, a porodično smo dolazili češće prije epidemije kovida. Uživali smo na plaži Utjeha, barskim maslinjacima i našim kulinarskim specijalitetima. Uvijek kažem da nigdje nema takve ljepote kao u mom Baru. Korijeni me stalno vuku, imam kuću u Zaljevu, u koju ću dolaziti dok sam živ”, sa posebnom ljubavlju je kazao Nikola.
Josef ili Jozo, kako ga zovu najbliži, kazao je za Radio Bar i Bar Info da ga je sestra uputila na veslanje, iako on, u početku, nije imao interesovanja za taj sport.
“Kasnije je veslanje postalo moja strast. Potrebno je mnogo odlučnosti i želje da bi ostvarili odličan rezultat. Mislim da najveća tajna leži u vjerovanju da ćete postići cilj i da sve činite na tom putu. Naravno, neophodna je podrška porodice, koja me podstiče da dam sve od sebe. Mogu vam reći, da kada pobijedim, mama i tata, kao i sestra, mnogo su srećniji od mene. Moj trenutni cilj jeste da završim srednju školu, a zatim odlučim o daljem obrazovanju, a što se tiče sporta, moj san je da nastavim sa dobrim rezultatima i učestvujem na narednim Olimpijskim igrama”, istakao je Jozo, koji je više puta bio u Baru, ali zbog brojnih obaveza, nije se dugo zadržavao.
“Ideja je da u budućnosti što češće dolazim sa ocem i podrobnije upoznam zemlju predaka i rodni grad. Mediji koji pišu o mojim rezultatima, reaguju na prezime, jer prepoznaju da nije italijansko, pa stoga vrlo često navedu i moje porijeklo”, kazao je ovaj izvanredno vaspitan i kulturan mladi čovjek, koji je poručio zemljacima u Crnoj Gori: “Njegujte svoje snove, radite marljivo spuštenih glava, dajte sve od sebe da budete dobri u svakom segmentu života i hrabro se nosite sa svim poteškoćama koje život nameće svima. Forzaaaaa Montenegro”.
Na televiziji RAI UNO, 22. juna, u 11:30, u emisiji “Novi šampioni”, jedan od gostiju biće i Josef – Jozo Marvučić.
