Na nedavno održanom Mediteranskom prvenstvu u Ankaru, muška kadetska rukometna reprezenatcija Crne Gore zauzela je četvrto mjesto, nakon što je u meču za bronzu poražena od vršnjaka iz Hrvatske.
Naša reprezentacija je u Turskoj ostvarila pet pobjeda i isto toliko poraza, a takmičenje je bilo odlična prilika za uigravanje pred Evropsko prvenstvo koje se u avgustu održava u Podgorici.
Desno krilo “Mornara 7” Edin Beharović i srednji bek “Pivovarne Laško” iz Celja Andrej Dobrković predstavljali su barski rukomet na ovom takmičenju u dresu Crne Gore.
Brzo vihorno krilo Mornara 7 je uz Dobrkovića bio jedan od zapaženijih u dresu naše selekcije u Turskoj.
-“Zaista ostaje žal što nijesmo stigli do medalje, ali svakako u jedno tako jakoj konkurenciji, prije svih, rukometnih velesila Španije i Hrvatske se nije moglo više. To su godinama najbolje reprezentacije u više kategorija, ali u poslednje vrijeme i naš muški rukomet ide uzlaznom linijom, prije svega reprezentativni, kaže Beharović i dodaje:
-“Najteži meč u grupnoj fazi bio je protiv Italije, jer je od rezultata sa te utakmice zavisilo da li ćemo ući u polufinale šampionata. Momci su protiv “azura” dali svoj maksimum i zasluženo izborili polufinale, kaže Beharović.
Na pitanje koji mu je bio najteži, a koji najbolji meč, Edin odgovara.
-“Za mene je protiv Italije bio najljepši meč iz više rezloga. To je nama bio peti meč na turniru, a igrali smo po dvije utakmice dnevno. Utakmica je počela, upisao sam u strijelce, potom imao par nekih promašaja i trener me pozvao na klupu i rekao:
“Ajde igraj, opusti se, samo lagano” !
Te njegove rječi podrške su zaista bile djelotvorne, a po povratku na teren postigao sam pet golova.
Za Beharovića je ovo bio drugi poziv u neku od crnogorskih rukometnih selekcija.
-“Prošlog ljeta sam igrao za juniorsku reprezentaciju na Evropskom prvenstvu B divizije, gdje smo osvojili zlatnu medalju. Pošto sam 2004. godište, imam još godinu dana igranja za kadete, tako da se nadam da ćemo se opet družiti u avgustu mjesecu na EP u Podgorici.
Na pitanje zašto baš rukomet i kako je ušao u svijet rukometa, Edin podsjeća da je sve krenulo iz Prvog asa …
-“Moja sestra je trenirala rukomet i te 2014. godine nekako su se poklopile kockice. U početku nešto i nijesam bio baš oduševljen rukometom, ali kako je vrijeme odmicalo rasla je ljubav prema ovom sportu. Uz njenu pomoć i nagovor, sve više sam se zanimao za ovaj sport i nijesam se pokajao.
-“Počeo sam u RK “Prvi as” gdje me Marko Dobrković uveo u ovaj sport i naučio prvim rukometnim koracima, a potom sam vrlo brzo dobio priliku u Mornaru 7. Eto, nekako sudbina je htjela da se Andrej i ja poslije Prvog asa ponovo nađemo u istoj ekipi, ali ovog puta u dresu reprezentacije, što mi je bilo izuzetno drago. Uz to, jedno drugom smo bili podrška u svakom trenutku”, kaže Beharović koji nije imao mnogo vremena za odmor, jer je po dolasku u Crnu Goru nastavljeno takmičenje u Prvoj SBbet rukometnoj ligi, gdje njegov Mornar 7 ima dosta obaveza.
-“Zaista ovog proljeća imamo dosta obaveza što u seniorskom prvenstvu, što u Kupu, gdje smo prije neki dan eliminisani od Rudara u Pljevljima. Trebalo mi je malo vremena da se najprije odmorim od napornog takmičenja u Turskoj, ali sam se vrlo brzo adaptirao i okrenuo klupskim obavezama. U prvom dijelu sezone bilo je par dobrih utakmica, ali ipak mislim da smo mogli više. U proljećnom dijelu sezone se dobro krenulo. Nedavno smo protiv Sutjeske upisali četvrtu uzastopnu pobjedu u šampionatu i mislim da smo na dobrom putu da ovaj veoma mladi sastav bez problema izbori opstanak u eliti, što nam je i cilj. Uz veliku podršku trenera Steva Šiška Nikočevića, momci dobro rade i mislim da neće biti problema kad je naš cilj u pitanju, kaže za Sport Bar Edin Beharović.
Andrej Dobrković koji je prve rukometne korake napravio takođe u ekipi Prvog asa, već četiri godine je član slovenačke “Pivovarna Laško”.
-“Tri godine sam bio najbolji strijelac lige, a pored toga osvajač drugog i trećeg mjesta u kadetskoj konkurenciji, dok smo u omladinskoj ligi osvojili prvo mjesto”, kaže Andrej za naš portal, koji je rođen 20. aprila 2004. godine u Baru i nastavlja:
-“Od ranog djetinjstva sportske dvorane su zamjenjivale dječija igrališta, s obzirom da sam dosta vremena provodio u njima, jer sam pratio očeve utakmice i treninge. Tako se i rodila moja ljubav prema rukometu. Počeo sam da treniram u RK “Prvi as” 2013.godine. Učestvovali smo na mnogim domaćim i međunarodnim turnirima u Srbiji, Njemačkoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, odakle smo se redovno vraćali sa medaljama. Ponosan sam kao i svi iz mog nekadašnjeg kluba što smo nekoliko godina organizovali međunarodni turnir u barskoj “Topolici”, gdje su se okupljale ekipe iz Grčke, Hrvatske, Švedske, Srbije, BiH. Svakako, kako sa tog tako i sa ostalih turnira pamtim fenomenalna druženja, ali su nam ti turniri prije svega koristili za napedovanje u ovom sportu.
Poslije završene osnovne škole u Baru, zajedno sa porodicom sam se odlučio da se iako veoma mlad odlučim za inostranstvo i sa ove tačke gledišta nijesam pogriješio” ističe Andrej.
-“Maturant sam “Prve gimnazije” u Celju, jedne od najboljih srednjih škola u Sloveniji, a u čuvenom slovenačkom i evropskom rukometnom gigantu imam sve uslove za napredovanje, a kao i u Baru i moj sadašnji klub kao važan segment napredovanja u ovom sportu veliku pažnju posvećuje nama mlađima. Tako smo bili redovni učesnici mnogih međuanrodnih turnira u Mađarskoj, Hrvatskoj i Danskoj, gdje smo bilježili veoma dobe rezultate o čemu svjedoči i veliki broj medalja, kaže za naš portal Dobrković.
Andrejeve veoma dobre igre u Sloveniji pratili su naši selektori odnosno RSCG, pa je tako stigao poziv za učešće u dresu kadetske reprezentacije na Mediteranskom prvenstvu !
-“Istina je i drago mi je što sam nedavno bio sudionik jednog takvog prvenstva gdje smo na kraju zauzeli četvrto mjesto. Ipak, ostaje žal za medaljom, jer smatram da smo mogli i više, ali nas je na kraju sustigao umor. Imali smo manju rotaciju igrača na važnim pozicijama, a ono što je najvažnije, atmosfera u reprezentaciji je bila odlična, Sa momcima sam imao dobar i korektan odnos i nadam se da će ova generacija vrlo brzo ponovo se okupiti, dodaje Andrej.
Dobrković ističe da mu prijaju pohvale za igre u dresu Crne Gore, gdje je nekada sa velikim uspjehom nastupao i njegov otac Marko.
-“U Ankari sam izabran najboljeg igrača u utakmici protiv Grčke, a postigao sam najviše golova i imao najveći broj asistencija za našu reprezentaciju, na ovom takmičenju.
Tvoju generaciju tokom ljeta očekuju nove reprezentativne obaveze ?
-“Od 4. do14. avgusta očekuje nas Evropsko prvenstvo, koje se ove godine održava u Podgorici. Nadam se da ćemo se dobro spremiti, svi se u dobrom raspoloženju priključiti pripremama reprzentacije, a onda i na samom šampionatu pružiti najviše. Očekujem nastavak dobrih partija i uz podršku navijača nadam se zapaženom rezultatu. Smatram da smo generacija koja će tek pokazati šta i koliko može”, kaže Dobrković, ali i podsjeća da ga i u Sloveniji prije EP očekuje dosta posla.
-“Nadam se da ću sa ekipom i ove godine biti prvak u Omladinskoj ligi, a kada je o ambicijama riječ želio bi da zaigram u francuskoj ili njemačkoj ligi jer su to trenutno najbolje lige na svijetu. Uz to san mi je da u karijeri osvojim Ligu šampiona kao i medalju sa reprezentacijom na velikim takmičenjima, kazao je za naš portal Andrej Dobrković.
