Naša sugradjanka Ana Radović karijeru nastavlja u Rumuniji, u RK “Slatina”.
“Preko svoje menadžerke Jelene Milošević dobila sam ponudu iz Rumunije. Poslije razgovora sa porodicom odlučila sam da prihvatim ponudu, što je ijepa prilika za dalje napredovanje u karijeri. Ugovor je potpisan na 2 godine, a društvo u novom klubu praviće mi naša reprezentativka, desni bek Sanja Premović koja dolazi iz Turske”, kaže za naš portal talentovana rukometašica, koja je prethodne tri sezone branila boje RK “Ulcinj”.
“Zadovoljna sam novom sredinom, jer klub po svemu viđenom ima velike ambicije. U novoj sredini su 3 rumunske reprezentativke i 2 makedonske, tako da su već na startu postavljeni visoki ciljevi. Smatram da sam sazrela i kao igrač i kao osoba i da je pravo vrijeme za iskorak u karijeri, kazala je Radović.
Iza Ane su 3 odlične sezone u dresu Ulcinja, pogotovo poslednja u kojoj je talentovana Baranka blistala. Sa njom na čelu bivši klub je stigao do 2 mjesta na tabeli i plasmana u EHF kup. Uz to bila je prvi strijelac lige sa 222 gola i drugi asistent sa 80 lucidnih proigravanja.
“Zahvalna sam ljudima iz ŽRK Ulcinj, upravi, trenerima, saigračicama i smatram da smo ove godine napravili lijep rezultat koji ostaje za anale sredine. Sada slijedi novo dokazivanje u Rumuniji, zemlji rukometa, gdje je ovaj sport izuteno cijenjen i popularan. Klubovi ulažu ogromna sredstva što je dobro za ovaj sport. Nadam se da ću biti prava i daću sve od sebe da se predstavim u što boljem izdanju, na taj način Bar i svoju Crnu Goru, koja je takodje ovdje prepoznata kao zemlja sporta i rukometa”, dodaje naša talentovana sugrađanka.
Želja i motiva ne nedostaje, kaže Ana, ali ipak izdvaja jednu veliku, a to je da jednog dana obuče seniorski dres reprezentacije Crne Gore na nekom velikom takmičenju.
“S obzirom da sam prošla sve mlađe selekcije pionirsku, kadetsku i juniorsku, imam pravo da sanjam i da se nadam najdražem dresu” dodaje Ana.
Mlada rukometašica posebno ističe razumijevanje i podršku najmilijih, odnosno svoje porodice uz koju je sve mnogo lakše.
“Svih ovih godina imam bezgraničnu podršku porodice, sestre koja je uvjek tu uz mene, majke koja me prati na skoro svim utakmicama i nema veće emocije nego kad nju ugledam na tribinama. Sve moje nagrade, medalje i pehare ona sebično čuva” ističe naša sagovornica.
Na kraju, nije htjela da propusti priliku da se zahvali čovjeku od kojeg je imala nesebičnu pažnju i pomoć.
“Nekako je kompletna moja dosadašnja karijera bila ispreplijetana sa trenerskom karijerom jednog čovjeka. Malo je reći, ali veliku zahvalnost za moju dosadašnju karijeru i napredak dugujem svom dugogodišnjem treneru, Miloradu Mikiju Despotoviću. Toliko vremena, zajedničkog rada, treninga, posvećenosti, energije, znanja i strpljenja” …
“Miki hvala ti za sve”, kazala je naša sagovornica kojoj smo poželjeli da sa istim uspjehom i žarom kao što je to bilo u Baru i Ulcinju, brani boje crnogorskog ženskog rukometa u Rumuniji. Sigurno smo, da će to biti dovoljno da njena karijera nastavi ka evropskim i svjetskim rukometnim visinama.
