Duga tradicija, brojni jubileji, ali i značajni uspjesi barskog i crnogorskog šaha, opredijeli su Šahovski savez Crne Gore i Opštinu Bar da ovog decembra „obuče crno-bijelo šahovsko ruho“, te je Bar danas bio domaćin “Bropoteznog šampionata Crne Gore” i Ekipnog školskog šampionata, čiji je suorganizator Crnogorski školski savez. Na zvaničnom otvaranju šampionata i svečanosti u Domu kulture, povodom značajnih jubileja, uručene su plakete veteranima i doajenima crnogorskog šaha Božidaru Bonji Ivanoviću, Momčilu Momu Ćetkoviću i Vladimiru Vladu Lukšiću, kao i zahvalnice “onima koji su ostavili veliki trag u našoj šahovskoj tradiciji”.
“Bar baštini dugu tradiciju organizovanja šampionata u ovoj drevnoj vještini. Čini nam posebnu čast i zadovoljstvo što smo nakon izazovne godine i nešto više, u prilici da ponovo vratimo šah na velika vrata. Ono što je prije svega želja svih nas, motiv za organizaciju ovog šampionata, kao i najava aktivnosti koje se realizuju sa ciljem da se ponovo organizuje Bar Open u martu naredne godine, je da međunarodni turnir, po kojem je grad bio prepoznat, ponovo stavimo u punu funkciju i okupimo velemajstore iz zemlje regiona i svijeta”, kazao je predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević.
Ono što ga, kako je naglasio, posebno čini srećnim, je što su na svečnosti prisutni veterani drevne igre, koji u kontinuitetu razmjenjuju iskustva i pružaju mentorstvo mladim naraštajima našeg grada, što potvrđuje prije svega, da je budućnost šaha u Baru u sigurnim rukama.
“To odslikavaju i sjajni rezultati. Svi smo mi više nego ponosni na našeg sugrađanina Luku Draškovića koji predstavlja budućnost i okosnicu barskog i crnogorskog šaha”, istakao je Raičević te učesnicima poželio puno uspjeha i sjajne rezultate, uz poziv da se ponove okupe na “Bar open 2022”.
Predsjednik Šahovskog saveza Crne Gore Jovan Milović zahvalio je na gostoprimstvu predsjedniku Raičeviću, istakavši da je za vrijeme mandata, pružao snažnu finansijsku i organizacionu podršku Šahovskom savezu.
Milović je u obraćanju takođe zahvalio i idejnom tvorcu ovog događaja Veselinu Vanji Draškoviću, počasnom predsjedniku Evropske šahovske unije koji je, kako je dodao, kroz sve prethodne aktivnosti u šahu, dao ogroman zamajac da Šahovski savez ide koracima naprijed.
“Ova svečanost je sjajna prilika, da se prisjetimo velikana koji su ovdje sa nama, a koji su koračajući šahovskim stazama ugradili sebe u mozaik kako barskog tako i crnogorskog šaha. Bogata tradicija i istorija nas obavezuju da zajedničkim snagama stvaramo budućnost, pa se nadam da ćemo se okupiti i iduće godine na izuzetno jakom “Bar open” turniru, koji će objediniti energiju i dobre namjere Šahovskog saveza Crne Gore, Opštine Bar, privrednika Bara i ljubitelja drevne igre”, kazao je Ivanović.
Platinaste plakete, ali i specijalnu vinsku kolekciju sa njihovim likovima, laureatima Božidaru Bonji Ivanoviću, Momčilu Momu Ćetkoviću Vladimiru Vladu Lukšiću, uručio je Veselin Vanja Drašković.
Tome su prethodili i prigodni govori o svakom od laureata .
Iz svoje knjige koja je u pripremi “Kad figure ožive”, novinar i pjesnik Dragan Popadić, pročitao je dio koji je posvetio ovom crnogorskom velemajstoru. Potom je moderator, glumac Dragiša Simović recitovao čuvene stihove Bonjinog oca, Aleksandra Lesa Ivanovića– pjesmu ”Kari Šabanovi”.
Crnogorski velemajstor Božidar Bonja Ivanović proslavio je 75. rođendan. U Bar rado dolazi i za naš grad ga vezuju mnoge lijepe uspomene.
“Kada idem prema gradu Baru, uvijek osjećam neko prijatno uzbuđenje. Zato sam i rekao da je Cetinje moj rodni grad, a Bar je moj šahovski grad. U Cetinju sam progledao u svijet, a ovdje sam šahovski progledao. Jedan ovakav jubilej- 75 godina govori sam za sebe, i to su duboke godine. Ono sve što sam postigao, morao sam dugo da proživim, da bih uspio tako nešto i da ostvarim. Padnu mi na pamet Njegoševe riječi da ‘nema veće bruke od starosti’. Ali vidite, sport i šah pomažu da se uspješno borite protiv te ‘bruke’, tako da sam ja ostao mlad zahvaljujući šahu i sportu”, kazao je Ivanović za Radio Bar i Bar Info.
Srećan je zbog uspjeha mlađih generacija šahista kojima je on inspiracija.
“Podsjetim se i mojih mladalačkih dana, to me raduje. Jedno vrijeme je Crna Gora bila bez tih igrača, mada posljednjih godina se pojavljuje dosta sjajne, talentovane djece i već zrelih, dobrih, perspektivnih igrača, koji će nastaviti tradiciju koju sam započeo ja i ovi ljudi o kojima smo mogli danas čuti”, dodao je Ivanović.
Vladimir Vlado Lukšić, koji je proslavio jubilej 70 godina u šahu, “ne zna da li postoji čovjek sličan njemu koji je toliko živio za šah i koji se toliko divio ovoj drevnoj igri sa puno entuzijazma i ljubavi jednako za svoju, i igru svojih prijatelja te koji je pored svega što je radio posvetio život i šahu”.
O Vladu Lukšiću i njegovom jubileju “u i oko šaha” na svečanosti je govorio intermajstor Zdravko Vuković.
U razgovoru za Radio Bar i Bar Info, Lukšić se prisjetio početaka u šahu, kada se 50-tih godina prošlog vijeka, učlanio u šahovski klub u Baru.
“Mi smo kao djeca (Ljubo i Ivo Živković, Milo Nikočević, ja i još nekoliko mladih) prišli ’51. i učlanili se u šahovski klub. Od tada datira moje organizovano angažovanje u barskom šahu. Nije lako bilo u ono vrijeme… Kad se sjetim 60-te godine kad sam poslije Prvenstva Bara, igrao partiju i uveče u 11 sati, se vraćao pješice kući u Sutomore, u Brca, a nema ni jedna izgrađena kuća… Čujete šakale, vukove, sove…, naježi se kosa”, s osmjehom se prisjeća Lukšić koji je autor i nekoliko knjiga o šahu.
Na svečanosti u Domu kulture o šahovskom trećem laureatu i doajenu Momčilu Momu Ćetkoviću, koji iz zdravstvenih razloga nije prisustvovao svečanosti, govorio je velemajstor Milan Draško.
Dobitnici Zlatne plakete povodom 50 godina prisustva u ovoj drevnoj igri su Angelina i Zdravko Vuković, pokrovitelji šahovskih klubova i publicistike.
Povodom 30 godina „druženja sa 64 polja“ srebrnu plaketu dobili su višestruki državni prvaci – internacionalni majstor Aleksandra Milović i velemajstor Nikola Đukić. Takođe, Srebrna plaketu kao i nagrada „Jovica i Čupo“ (naslovljena u znak sjećanja na prerano preminulog Jovicu Vojvodića i njegovu sjajnu generaciju) dodijeljena je Šahovskom klubu „Rumija“ u čije ime se zahvalio Pavle Lekić.
Zahvalnice su uručene i „onima bez kojih šah u Crnoj Gori ne bi bio to što jeste“ – profesoru Maksimu Lutovcu “od mladosti do poznih dana neumornom šahovskom pregaocu“, kao i Jusufu Kalamperoviću koji je „mnogo uradio za šah u našem gradu i Crnoj Gori“.
„Mnogo je priča, mnogo anegdota. Ekipa je igrala u istom sastavu više od 40 godina: Živković, Lutovac, Vuković, Zečević, Lukšić i moja malenkost. Igrali smo i u finalu šahovskog kupa Jugoslavije, bivše nam države. Ali, imali smo najboljeg šahistu među nama koji nije nikada igrao za Bar, a to je bio Bonja Ivanović. Cetinje je njegov rodni a Bar je njegov šahovski grad. U Baru je postao velemajstor, eto sudbina je tako htjela, iako je pobjeđivao najveća svjetska i posebno ruska šahovska imena“, kazao je Kalamperović.
Dodao je da su i raniji predsjednici Opština Bar kao i sadašnji, Dušan Raičević, voljeli i podržavali šah. Drago mu je što, kako je kazao, u Baru djeluju dva šahovska kluba i što imamo izuzetnog talenta Luku Draškovića, za kojeg vjeruje da će i dalje biti povod da Bar podržava šah, i bude važan šahovski centar naše Crne Gore.
Zahvalnica je uručena Srđi Dragaševiću, kao i firmi „Osmi red“, za nesebičan doprinos razvoju šaha kod nas i podršku kojom su omogućili opstanak Šahovskog saveza u vrlo teškim trenucima. U njihovo ime zahvalio se Dragan Popadić.
Svečanost u Domu kulture muzički je oplemenila klapa KUD-a “Jedinstvo“.
