Početkom ovog mjeseca u Bar i Crnu Goru stigla je prva titula prvaka Evrope u bodibildingu i fitnesu. Na šampionatu u španskoj Santa Suzani, u Barseloni, Baranin Almedin Bahović osvojio je zlato u kategoriji “wheelchair bodybuilding“, odnosno osoba sa invalididitetom i ispisao novu stranicu istorije “čeličnog sporta“ u našoj zemlji.
Bahović koji je prvak Crne Gore, prvak Balkana, drugi na EP i treći na Svjetskom prvenstvu, član barskog “Maksimus“-a, najtrofejnijeg crnogorskog kluba, bio je gost “Sportskog mikrofona” Radio Bara.
Takmičiš se u kategoriji osoba sa invaliditetom. Bavio si se fudbalom, bio veliki talenat, potom boksom i kik boksom. Prije ulaska u ovaj sport imao si i jednu životnu dramu gdje si ostao bez noge, ali si se pored svega okrenuo zdravom načinu života, odnosno sportu ?
“Djelovalo je u početku po malo nestvarno i nemoguće, s obzirom da se ovim sportom bavim tek godinu dana aktivno – takmičarski, iako sam nešto duže bio rekreativac. Ali poslije svih ovih uspjeha za samo godinu dana stigla je i prva zlatna medalja u našu zemlju kada je bodibilding u pitanju. Moj prijatelj i selektor Srđan Vukićević donekle me nagovorio da počnem aktivinije da se bavim, iako ja u početku nijesam ni bio nešto naročito “zagrijan”, ali sada poslije svega, srce mi je puno”, kaže “Crni” kako ga zovu drugari i poznanici i dodaje:
“Za kratko vrijeme postao sam prvak države i to je možda bila incijalna kapisla koja mi je dala snagu i motiv da nastavim ozbiljnije i tako je sve krenulo. Član sam barskog kluba “Maksimus” gdje trenutno ima 7-8 takmičara – reprezentativaca, koji su jako spremni i mogu daleko da doguraju. Generalno, Barani i čine okosnicu crnogorske rerpezentacije. Prošle godine na SP svi reprezentativci iz Bara su ušli u finale, odnosno “Top 6”, moja malenkost, Nikola Tomović, Radomir Merdović, Magdalena Radonjić, možda sam nekog i zaboravio …
Ovaj sport ni malo nije lak, naprotiv ?
“Iako ga zovu “čelični sport” bodibilding je umjetnost, jer sudije od vas kad izađete na binu ne traže samo da pokažete mišiće, već kako to i “iznesete” uz muziku baš onako umjetnički. Inače, potrebna su velika odricanja, a prije svega jaka psiha da se pripreme od tri mjeseca izguraju. Kako pripreme odmiču sve je teže i teže, ali i pored svega ja pozivam mlade momke da probaju i dođu do našeg kluba i upoznaju se sa ovim sportom. Jeste dosta teško, ali ipak nije toliko strašno i kad se jednom uđe u ove vode, teško se izlazi”. Sve to iziskuje i velika novčana sredstva, zato bih se ovom prilikom zahvalio Opštini Bar i predsjedniku Dušanu Raičeviću, potom barskom Vodovodu, odnosno Božu Jankoviću, potom preduzeću “Možura”, kao i Draganu Abramoviću … Zaista sam imao pomoć od mnogih, gdje god sam se obratio niko me nije odbio. Ali sa druge strane, čovjek ne može stalno dosađivati i tražiti. Bukvalno ta sredstva su uglavnom dovoljna za putne troškove, dok same pripreme koštaju mnogo, samim tim što čovjek mora paziti sa ishranom, odnosno suplementi su jako skupi. Ovoga puta mi je u tome pomogao Marko Vukotić naš stari proslavljeni bodibilder, koji je sponzorisao ishranu sva tri mjeseca uoči poslednjeg takmičenja. Tako je uz pravi tim ljudi, odnosno Markov i selektora Vukićevića i veliku disciplinu uspjeh na kraju stigao. Pošto smo mi mala država, kao i u mnogim sportovima nepravda je sastavni dio sporta. Čovjek ukoliko želi upjeh mora da bude 20-30 odsto na većem nivou od konkurenata i to je ovoga puta i bio slučaj, tako da je prošlogodišnji prvak ove godine bio iza mene, odnosno završio kao treći, što sve govori” dodaje Crni.
Kako ovaj sport utiče na zdravlje ?
“Imao sam dva infarkta i imam ugrađena dva stenta ali to me ni malo ne sprječava da se bavim sportom. Ljudi obično imaju problema sa srcem i onda se bukvalno udalje od rekreacije ili sporta, ali po mom iskustvu i ne samo mom, to je pogrešan način života. Dugo godina ja imam tih problema, ali kad sam u treningu onda svi ti problemu nestanu. Uz to amputirana mi je noga i opet treniram, tako da ti izgovori zaista ne stoje. Samo hodanje po 5-6 kilometara pored mora je zdravije od bilo koje tablete. To i u teretani radim, pa malo tegovi, I takav rad svakako bez pretjerivanja naravno, ubrzava moj kardiovaskularni sistem da on radi bolje. Tako da teretana i bodibilidng mnogo utiču na zdravlje. Ima osoba koje pretjeruju u nekim stvarima i onda dolazi do komplikacija, ali ako se pridržavaš pravila, onda nema problema, samo može biti bolje. Zaista volim sport, od svoje sedme godine života sam u njemu i ne vidim svrhu življenja bez njega”, poručuje Bahović.
Osvojio si skoro sve što jedan sportista može osvojiti. Kakvi su dalji planovi ?
“Uskoro nas, odnosno u septembru mjesecu u Budvi očekuje “Mister univerzum” koje je jedno od najvećih takmičenja poslije “Olimpije”. To je velika čast što je Crna Gora domaćin jedne takve manifestacije gdje će se pojaviti svi najbolji svjetski bodiblderi. Dakle cilj mi je da se pojavim na tom takmičenju, a potom odem na Svjetsko prvenstvo u novembru mjesecu u Barseloni. To je moj prioritet, a da budem iskren san svakog bodibildera je da ode u Las Vegas i čuvenu “Olimpiju”, ali za to su potrebna enormna sredstva. To je moja želja za kraj sportske karijere. Tamo čovjek ne mora da pobijedi, jer je to sami vrh ovog sporta, ali i samo učešće bi bilo ravno trijumfu, kazao je Bahović.
