U 81. godini, u Baru je preminuo Petko Begović, nekada poznati fudbaler “Mornara”, kasnije omiljeni nastavnik fizičkog vaspitanja čiji je uspješni rad bio sinonim za tu vrstu posla.
Petko je rođen u Šušanju 1946, a odlične partije na turnirima Poljoprivredne škole učinile su da ga klub, čije je utakmice redovno pratio, pozove na trening. Kao učenik trećeg srednje, u prvom timu “Mornara” zamijenio je 1963. svog profesora, Nikolu Mijovića, na poziciji lijevog halfa.
Nakon srednje škole otišao je u Nikšić, gdje je na Pedagoškoj akademiji upisao fizičko vaspitanje, ali nije prestao da igra za “Mornar”. Kad god bi igrali u gostima, čekao ih je u Titogradu i s njima vozom odlazio na “vruća” gostovanja. “Mornar” je zauzvrat izdvajao skromni “džeparac” skupljen od ulaznica, koji su mu davali svake druge nedjelje, dovoljan za putovanje i studenski dom. Upravo zbog takvog postupka barskih “plavih”, i pored ponuda, nije se priključio “Sutjesci”, niti “Čeliku”, dok je studirao u gradu crne metalurgije. Ostao je vjeran svom gradu i prijateljima.
Čitavim tokom Petkovog igranja, “Mornar”je bio stabilni republički ligaš, a posljednje prvenstvene mečeve odigrao je u sezoni 1972/73.
Nakon toga počinje njegov pedagoški rad. Radio je kao profesor fizičkog vaspitanja u Drugoj osnovnoj školi, OŠ “Meksiko”, a najduže u OŠ “Anto Đedović”. Čitav se davao svom poslu, nesebično poklanjajući pažnju mladim talentima koje je, čim bi shvatio da su predoređeni za neki sport, slao u klubove. Na taj je način mnogo poznatih fudbalera zaigralo u “Mornaru”, kasnije i u reprezentaciji.
Njegovi su učenici osvajali prva mjesta u Republičkim školskim takmičenjima u odbojci, atletici i malom fudbalu, bili su izvanredni i u plivanju.
Dobitnik je zlatne značke Društva pedagoga Crne Gore, plakete Društva pedagoga fizičke kulture Opštine Bar i priznanja “Zaslužni fudbalski radnik grada Bara”.
Odlazeći u penziju, u školskoj 1998/99. godinji, omiljeni nastavnik – razredni starješina je svom odjeljenju, osmom jedan, poklonio pjesmu, koju objavljujemo na molbu bivših učenika.
Ja uključih stolnu lampu,
i olovku uzeh vašu,
pa pokušah da opišem,
prelijepu prošlost našu.
Pet godina prohujaše,
kao jedan lijep san,
sa mnom ćete u mislima,
biti djeco svaki dan.
Iz godine u godinu
vi ste djeco bolji bili,
pa ste eto vaše želje,
a i moje ostvarili.
Najbolje ste odjeljenje,
odjeljenska zajednica,
kao svjedok to kruniše,
ta prelazna zastavica.
Vi ste moje cvjetno polje,
gdje najljepše cvatu ruže,
što druženje ovo naše,
ne potraja malo duže?
Aleksiću i Šaltiću
imena su među vama,
sa najljepšim sjećanjima,
u dnevniku napisana.
A na kraju mog pisanja,
pozdravit se teško s vama,
voljet će vas vaš razredni,
kao što je i prvog dana.
Sahrana Petka Begovića će se obaviti 29. januara u 14 časova na gradskom groblju Gvozden brijeg.
