Ženska košarkaška reprezentacija Crne Gore učešće na nedavno završenom sedmom uzastopnom Eurobasketu u Izraelu i Sloveniji završila je na sedmom mjestu. Ostaće za anale da su naše djevojke treći put u istoriji igrale četvrtfinale, a falili su djelići sportske sreće da se nađu u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Parizu. Ton sjajnog igri, a prije svega odličnoj hemiji naše seniorske ženske košarkaške reprezentacije davala je Baranka, Marija Leković.
Centralna figura ovogodišnjeg nastupa na EP kada je riječ o našoj selekciji, bila je gost “Sportskog mikrofona” Radio Bara.
Naša mlada sugrađanka kojoj je tek 19 godina, izgledala na parketu kao da za sobom ima sezone i sezone provedenih u dresu seniorske reprezentacije. Doduše, mnogi Barani koji su pratili i prate njen razvojni put, nijesu iznenađeni ovakvim početkom njene seniorske karijere. Ona je u sportu od svoje sedme godine, a crnogorska i evropska javnost će se tek u bliskoj budućnosti diviti njenim igrama, u to smo sigurni.
“Ovo je ogroman uspjeh što smo se sedmi put uzastopno našle na jednom ovakvom takmičenju, iako ostaje žal kada je riječ o toj utakmici sa Srbijiom, odnosno neuspjehu da se domognemo kvalifikacija za Olimpijske igre. Ipak, biti sedmi u konkurenciji najboljih selekcija Evrope je takođe nevjerovatan uspjeh. Naša selektorka Jelena Škerović je na širem spisku imala 17 košarkašica (od čega dvije Amerikanke) i sa takvom brojkom, gdje je većina djevojaka iz mlade reprezentacije, onda sam plasman na ovaj šampionat predstavlja čudo. Uz to naša kapitenka Jelena Dubljević koja je godinama “nosila” našu selekciju je uoči EP morala da se oprosti od aktivnog igranja zbog povrede, ali pošli smo tamo sa velikom vjerom. Išli smo utakmicu po utakmicu, a najviše je fokus bio na tom prvom meču protiv Grčke. Ta pobjeda je uz onu protiv Letonije bila i ključ prolaska grupe, iako nam je grupa bila blago rečeno “turbulenta”. Već na startu je Španija poražena od Letonije, a mi smo potom izgubili od Španije, ali ipak, sve je na kraju ispalo kako smo željeli. Doduše, ispostavilo se da bi nam možda bilo lakše da smo izgubile od Letonki jer bi imale lakšeg rivala u četvrtfinalu”, kaže Marija.
Najnovijem uspjehu je prethodio temeljan rad na pripremama ?
“Krenuli smo sa Igrama malih zemalja na Malti gdje smo osvojili zlato ali to baš na početku i nije izgledalo baš najbolje, Ali, išli smo postepeno, u međuvremenu ostali bez Jelene, “skupili” smo se potom imali po dvije prijateljske utakmice sa Srbijom i Slovenijom. Ti pripremni mečevi su nam bili od velikog značaja, forma je lagano rasla i na kraju je sve ispalo onako kako se samo poželjeti može”, ističe biser crnogorske i evropske ženske košarke.
Jesi li očekivala ovoliku minutažu, ali i ulogu u timu ?
“Iskrena da budem nijesam očekivala da ću imati ovakvu ulogu. Bilo je dosta prostora za mlađe tokom kvalifikacija, zatim u okviru priprema i tokom utakmica na Malti, gdje smo imali lakše rivale. Upravo te utakmice bile su dobra prilika da se nametnemo i pokažemo sebe u pravom svjetlu. Vjerovala sam da mogu dati određeni doprinos, ali ne da ću imati baš ovakvu ulogu. Sa druge strane trud i rad se na kraju isplate, to svi ističu i to zaista jeste tako” ističe naša skromna sagovornica.
“Prvenstveno je na naš uspjeh uticala ta sloga u timu. Disale smo kao velika porodica. Ova ekipa je ,,tim lavljeg srca“, koji je odlično predvodila kapitenka Milica Jovanović, koja nam je savjetima mnogo pomagala. Odlično se uklopila Amerikanka Nataša Mek. Naša Dragica, kako je zovemo, mnogo je pomogla. Tu je i druga Baranka Zoranu Radonjić koja se takođe veoma dobro uklopila u seniorsku selekciju, istakla je Marija.
Bili su tu i sjajni nastupi na B prvenstvu Evrope do 20 godina, gdje je proglašena za MVP, a poslednje igre je svakako preporučuju za nastup u nekom od evropskih klubova.
Igrala je za kadetsku i juniorsku reprezentaciju Crne Gore na Evropskom prvenstvu, a bila je i dio reprezentacije koja je na Igrama malih zemalja Evrope u Baru osvojila zlato.
Naša sagovornica je svestran sportista, vozila je karting sa svega sedam godina, paralelno plivala u “košarkaškim vodama”. Ponikla je u barskom Antivariju, zatim je igrala za Lovćen, da bi u ekipi Budućnost Bemaksa dosegla evropske visine.
Kao mlađana curica iz Sutomora, član Antivarija pod dirigentskom palicom Nikole Ćosovića i Dražena Šekularca, najavila je ogroman potencijal. Sa barskom ekipom bila je šampionka Crne Gore u konkurenciji mlađih pionirki (2014/2015), u konkurenciji pionirki (2015/2016. i 2016/2017), kao i vicešampionka u sezoni 2016/2017. za uzrast kadetkinja.
“Ovo je zaista prilika da pozdravim i spomenem moje prve trenere, pogotovo Nikolu Ćosovića, jer su ti prvi koraci nabitniji da se zavoli određeni sport. Paraleno sa košarkom vozila sam karting gdje sam takođe imala dosta uspjeha, ali poslije jednog peha, odnosno prevrtanja, majka je odlučila da se ta era sa kartingom završi i potom sam se u potpunosti posvetila košarci. Zaista se i danas sjetim tih dana iako nije bilo davno, lijepa su sjećanja i uspomene, na te utakmice, turnire, kampove, putovanja i druženja” ističe Marija.
Koliko je naša sagovornica već od rane mladosti pokazivala dominaciju u ovom sportu govori i podatak za “ripli” da je na mnogim turnira i zvaničnim mečevima igrala sa dječacima ili protiv njih.
“Značajno je i to bilo za moj napredak, što sam od malih nogu igrala sa muškarcima jer su oni jači i tu je trebalo više napora. U to vrijeme kao uostalom i danas malo je bilo ženskih ekipa, odnosno nije bilo ženske lige, pa sam “morala” igrati za muški tim u konkurenciji pionira i mlađih pionira, naravno kombinovano”, dodaje Marija.
Potom je uslijedio odlazak iz Bara.
“Prve dvije sezone nastupala sam za Lovćen Bemaks, sa kojim sam dva puta bila šampion u uzrastu kadetkinja i dva puta u konkurenciji juniorki, te dva puta vicešampion Crne Gore u seniorskoj konkurenciji, u kojoj sam oba puta igrala i finale Kupa. Dvije sezone bila sam dio tima Lovćen/Budućnost koji je bio vicešampion WABA lige do 17 godina. Potom igra za tri selekcije Budućnost Bemaksa (kadetkinje, juniorke, seniorke), ali sam ostala fokusirana na seniorski tim, sa kojim sam osvojila četiri duple krune u Crnoj Gori, titulu WABA lige, dok sam sa Budućnost Bemaksom tri puta i poražena u finalu”, sjeća se Marija.
Na pitanje da li ostaje u Podgorici ili je rano o tome govoriti, jer prethodne partije neće i nijesu ostale nezapažane, jer je već sada jasno da će biti poziva iz mnogih evropskih klubova, Marija kaže …
“Iako imam ugovor sa ekipom Budućnosti, najvjerovatnije da ću promijeniti sredinu, iako mom sadašnjem klubu dugujem zahvalnost na svemu za period u kojem smo bili zajedno. Čelni ljudi kluba i prije Eurobasketa dali su mi zeleno svjetlo da mogu da idem bez ikakvih problema, iako imam ugovor, a sigurno da mnogi smatraju da je vrijeme da napravim novi korak. Vidjećemo … Želja mi je da se oprobam u nekoj jačoj ligi, dodaje Marija.
Za finiš ovog razgovora ostavili smo još dvije teme. Pitali smo je koliko joj znači podrška njenih najbližih kao što je to bilo u Izraelu i Sloveniji ?
“Suvišno je o tome govoriti. Imam od prvog dana ogromnu podršku najbližih. Veoma smo vezani i to mi puno znači kad ih vidim na tribinama ili čujem njihov glas. Osjećam tu hemiju, ali i njihov ponos i sve to mi daje dodatni motiv” istakla je Leković.
Imali smo sreću da Mariju zateknemo u rodnom gradu jer je dobila desetak dana odmora kako bi se potom priključila pripremama mlade reprezentacije koju ovog ljeta očekuje EP u A diviziji. Kao sjajan profesionalac je bez razmišljanja prihvatila naš poziv, iako se “pokušavala” odmoriti između dva velika takmičenja.
“Dosta je naporno i iscrpljujuće, ali ja sam navikla na takav režim rada i raspored. Volim da igram, volim nastupe u dresu sa državnim grbom i bukvalno ovog ljeta skoro da neću imati vremena za pravi odmor, ali ne žalim. Ja i ovih dana u Baru nijesam mogla bez lopte i treninga pa sam onako rekreativno trenirala. U dogovoru sa trenerom Vladanom Radovićem dobila sam par dana odmora, a već u ponedjeljak se priključujem pripremama i sa puno motiva očekujem još jedno prvenstvo Evrope” istakla je ponos Bara i Crne Gore.
