Omladinci FK Mornar su dobrim igrama ostvarili odličan plasman na tabeli u prvom dijelu prvenstva, pa će u proljećnjem dijelu igrati u „Aˮ grupi. Uspjehu se posebno raduje mladi golman Vasilije Stojanović, koji je svojim dobrim odbranama zavrijedio poziv za prvi tim. Mornar poslednjih godina nije imao golmana iz svojih redova već su to uglavom bili čuvari mreže sa strane.
Možda je upravo Stojanović onaj koji će naslijediti mnoga slavna imena barskih golmana, koji su stasavali na Madžarici. Momak iz domaće sredine, pred kojim je, kako kažu njegovi treneri Zoran Đurašković i Nemanja Leverda, blistava karijera, a kao dokaz za to možemo uzeti brojne utakmice odigrane u jesenjem dijelu prvenstva.
– Počeo sam da treniram u školi fudbala „Jadranˮ. Odluku da budem golman donio sam još od malih nogu, i relativno brzo sam shvatio da je to ono što želim, tako da sam ostao na toj poziciji i zadovoljan sam zbog toga. Kad sam imao četiri godine otac me je doveo u balon, i tamo je počela moja prva i najveća ljubav, fudbal – ističe on.
Kako kaže, trenutno mu je naredni korak potpuna afirmacija u seniorskom fudbalu.
– Odradio sam dobru sezonu u omladinskom timu. Sada je vrijeme za afirmaciju u seniorskom fudbalu. Imao sam prilike da treniram sa prvim timom, i priključen sam tamo od početka priprema kao treći golman. Na žalost, nisam mogao biti u protokolu jer nisam imao 16 godina. Veoma sam zadovoljan, što pokazuje i stanje na tabeli, da između nas i prvog mjesta na tabeli Omladinske lige nije velika razlika. Želja mi je da moja karijera ide uzlaznom putanjom, i da jednog dana budem dio nekog većeg kluba. Ispred mene je mnogo rada, odricanja i izazova, ali sam spreman da se suočim sa tim – kaže Stojanović i dodaje:
– Mislim da smo u prvom dijelu svi kompletno, kao i oba trenera, dali svoj maksimum. Ali, uvijek može bolje. Naš odnos na terenu i van njega je pravi drugarski. Mislim da ni u jednom klubu nema takvog drugarstva i prijateljstva među golmanima kao kod nas. Idem u srednju Stručnu školu i odličan sam učenik. Naravno da škola i fudbal mogu zajedno, ali uz puno truda, rada i volje. Uz sve to, i podrška roditelja je uvijek tu, i ona mi mnogo znači.
