Nina Đokić je rukometašica Mornara 7, od februara sudi Pionirsku ligu i maturant je Ekonomske škole.
Iz Bara je i sve postiže – ,,fulirana“ je od jutra do mraka, ali loptu i pištaljku ne zapostavlja.
– Treniram rukomet od devete godine, odbojka mi se dopala, ali na prijedlog drugarice, sa kojom sam se družila, krenula sam na rukomet. U početku sam nastupala za Drim tim, kasnije je mijenjao ime, iz Mornara sam prešla u Prvi AS, a sada sam u Mornaru 7.
Nina igra odlično, trenutno je 14. golgeterka lige (četiri gola po utakmici nakon tri kola – 15. na listi) i sa devet asistencija (pet u 1. kolu protiv Ulcinja) je jedna od važnijih karika novog prvoligaša iz Bara.
– Prije svega se trudimo timski da igramo, a to je i najvažnije za nekoga ko prvi put nastupa u najjačoj ligi. Srećne smo što igramo sa najboljim crnogorskim ekipama i nadam se da ćemo ostati u ligi. Ako nam se ukaže šansa za nešto više, vjerujem da ćemo je iskoristiti.
A kako je došla na ideju da sa terena stane pored terena?
– Koleginica Nikoleta Vuković i ja počele smo da radimo kao mjerioci i zapisničari, a na njen nagovor, jer je Savez tražio nove sudije, krenule smo u novu priču. U početku sam odbijala a onda sam rekla što da ne. Sviđelo mi se. I mogu da kažem da sada u potpunosti razumijem sudije i njihove odluke. Igrači ne znaju bolje od sudija, postoje pravila koja čak ni treneri ne znaju. Veoma sam srećna što sam krenula i sa ovom pričom i to od Pionirske lige gdje za početak učimo reflekse, komunikaciju… Vidjećemo dokle ćemo dogurati.
Prije nego što je stala pored terena sudila je često Mornaru 7, muškom timu.
– Vježbali smo sa prvim muškim timom Mornara 7. Trener Stevo Nikočević nas je uvijek zvao da sudimo, a zvanično smo počele od generacije 2006. Imali smo i imamo grešaka, ali zadovoljne smo bile odlukama. Sa kolegama iskusnijim se savjetujemo, pomažu nam i nakon svake sugestije donosimo jasnije odluke. Sve je u stavu i u mjeri, a tome se učimo.
Kako Nina usklađuje obaveze?
– Volim da treniram, to mi nije problem, nemam puno da učim, pripremam maturski, a kada se krene na vrijeme sve je lakše. Sudim kad imam vremena.
U Mornaru 7 se radi dva puta dnevno, školske obaveze su od jedan do pet, trčim na drugi trening od sat i po do dva, pa tek onda učim. Kada imam vremena sudim.
