Iz štampe je izašlo treće, izmijenjeno i dopunjeno, izdanje kultne šahovske knjige, autora profesora Maksima Lutovca, „Šahovski vijenac“. Lutovac je u treće izdanje integrisao šahovska zbivanja, šahiste i njihovo stvaralaštvo iz perioda 2000 – 2020. godina. Prvo izdanje „Šahovskog vijenca“ pojavilo se 1999. godine, a dvije godine kasnije i drugo.
U predgovoru za ovu knjigu, FIDE majstor Srđa Dragašević je zapisao:
„Vrijednost i čudesnost ‘Šahovskog vijenca’ već davno su istakli autoriteti šaha i umjetnosti. Među njima i legendarni Gliga koji je ‘Vijenac’ ocijenio kao ‘Bibliju naših šahovskih prostora’ i Bora Ivkov koji je za ovu i Bonjinu knjigu zapisao da su ‘najbolje šahovske knjige za koje zna’.
Usuđujem se tome da dodam: ‘Šahovski vijenac’ je (kroz sva tri izdanja) perjanica, ne samo šahovske, već cjelokupne naše literature. Istovremeno je istorija i enciklopedija šaha, riznica njegovog stvaralaštva, univerzalni udžbenik i zanimljiva pripovijest“, naglasio je Dragašević.
Recenzenti ove luksuzne knjige na 625 strana, u izdanju Šahovskog saveza Crne Gore iz Podgorice i „Štampara Makarija“ iz Beograda, jesu velemajstor Nikola Đukić i novinar Milan Vujović.
Đukić kaže da zahvaljujući „Vijencu“, nikoga iz brojne crnogorske šahovske porodice neće prekriti tama zaborava, i dodaje:
„Sačuvaće ‘Šahovski vijenac’ i brojne vrijedne partije, blistave kombinacije i pozicione rapsodije, sačuvaće mnoge naše svijetle trenutke, ali i poneki grubi previd, propuštenu šansu i surovu igru sudbine. A u duhu gesla ‘Gens una sumus’, autor je bio demokratičan, nije otvorio vrata svoje knjige samo najboljim šahovskim vitezovima ovih naših brda, vidjećete u njoj i kako mnogi štitonoša postaje ratnik bez mane i straha, kad udar nađe iskru u kamenu. I to joj, svakako, daje posebnu vrijednost, jer rijetke su knjige u kojima možete naći tako širok izbor partija, od susreta šahovskih zanesenjaka iz tridesetih godina prošlog vijeka do duela današnjih poletaraca, od okršaja iz najvećih svjetskih arena do simultanki i pionirskih prvenstava“, napisao je, pored ostalog, velemajstor Đukić, devetostruki šampion Crne Gore.
„Svojim razbarušenim stilom, ali i sjajno iznijansiranim i pogođenim riječima, izvađenim iz neke davne, zaboravljene riznice, koje niže kao najljepši, zlatni vez, Maksim je u ovoj knjizi uspio da oživi šahovske figure, da ih pusti niz 600 i kusur strana i zauvijek pridobije brojne čitaoce, ne samo iz svijeta šaha. Jer, i mladi ljudi koje šah zanima koliko i lanjski snijeg, imaju rijetku priliku, makar u predahu između dva zalogaja brze hrane, da nešto nauče od Maksima Lutovca i njegovih ljekovitih zapisa o životu povodom šaha“, kazao je drugi recenzent, Vujović.
Profesor Lutovac je početkom maja napunio 85 godina. Od djetinjstva pripada svijetu šaha. U njenu se iskazao u četiri oblasti: kao takmičar (1963. bio je prvak Crne Gore), kao pisac, organizator i učitelj mladih šahista. Školovao se i radio u četiri grada: Berane, Kotor, Beograd i Bar. Najduže je radio kao direktor Gimnazije u Baru. Sada je u penziji, posvećen knjizi, šahu i unučadima.
Dobitnik je Nagrade grada Bara (1983), Zlatne plakete Šahovskog saveza Crne Ggore (1999) i priznanja Zaslužni sportski radnik Crne Gore (2005. godine).
