Odavno jedna crnogorska fudbalska ekipa nije oduševila grad, zemlju, ali i fudbalske navijače, bilo da su pristalice svoje boje, kao što su to u prethodnih desetak dana uradili fudbaleri Mornara.
Baciti na koljena gruzijskog fudbalskog giganta koji je finansijski jači od naše ekipe 50 puta, malo ko se nadao.
Ali zato su u to čvrsto vjerovali izabranici Zorana Đuraškovića. Tome je svjedočio i pisac ovih redova, boraveći sa ekipom u Gruziji, ali i svih godina unazad od kad je sadašnja Uprava na čelo kluba.
Hrabro, borbeno, jedinstveno, a prije svega gospodski izgledao je Mornar ovih dana u inostranstvu. Da svako zna svoj dio posla, to smo znali, da vlada rad,red i disciplinama i to smo znali.
Ali da takav borben duh znaju da usresrede na pravi način kad je najteže, pretpostavljali smo, i vjerovali malo ko.
A ovi momci su i to znali.
Prvi izlazak u Evropu u 100 godina postojanja kluba, samo po sebi nije mala stvar. Svi smo se morali učiti o Evropi, Uefi i svim strogim zahtjevima, od administracije kluba koja je imala nikad zahtjevniji posao (Đuro Stambolić i Milan Radulović) , do Uprave, stručnog štaba i novinara.
Bukvalno je to izgledalo nama sastrane kao kad malo dijete počinje da uči svoje prve korake.
A “mornari” su to znali, htjeli i pokazali da mogu.
Čak i male ili velike smicalice “velikih majstora” u Tbilisiju, samo su im dale još veću snagu i energiju.
Rijetko koja ekipa se kao naš Mornar suočavala sa takvim nepoštovanjem od strane rivala, čast izuzecima.
Več prvog dana nije bilo obezbijeđeno mjesto za trening, dan uoči utakmice upadom njihove uprave i fudbalera, morali su da skrate trajanje treninga, do semafora koji nas je dočekao uključen (a nije morao) sa rezultatom 2:0 za Dinamo.
Sam dan utakmice tenzije kod svih nas. Znamo kakav kvalitet imaju naši momci, znamo da i domaćin nije “mačji kašalj”, ali znamo da crnogorskom fudbalu ne cvjetaju ruže u Evropi.
Stiže nam vijest da je Dečić završio sa Ligom šampiona, sve to unosilo je dodatnu nervozu i mali strah.
Ali svi do jednog od gradonačelnika Dušana Raičevića, predsjednika kluba Milovana Mića Perovića, sportskog direktora Mitra Novakovića koji je preturio preko glave na stotine ovakvih mečeva, do predsjednika Skupštine kluba Asima Andrića, članova Skupštine Boža Sarića i Svetislava Markovića, člana uprave Pedje Buškovića, prijatelja kluba, ali i brojnih Barana koji su putem mobilne mreže bili sa nama u svakominutnom kontaktu hiljadama kilometara daleko, imali su samo jednu poruku za momke – heroje.
Igrajte bez nervoze i straha. Pritisak je na Gruzinima, zato nam sve to i rade. Odigrajte momci najbolje što možete i pokažite im da ovaj stogodišnjak nije za “gvoždje” bile su riječi skoro svakog od nas upućene fudbalerima.
I tako i bi!
Revanš je sada istorija, a u istoriju ulaze svi momci koji su bili u rosteru, ili nijesu mogli biti iz opravdanih razloga.
Sama utakmica je krenula u najboljem mogućem pravcu kada je u ranoj fazi meča gruzijski fudbaler sasvim zasluženo dobio crveni karton.
Tada sam skoro bio ubijeđen, da Mornar ne može da izgubi.
Trideset dva minuta je ostalo od trenutka kada je Mornar izjednačio, sjedim u novinarskoj loži sa domaćin kolegama.
Vrlo se ugodno osjećam, osvježavam se hladnim napitkom u pretoploj gruzijskoj noći, pratim pomno svaki detalj, šaljem kolegama Ivanki i Adiju, slovima i slikom, sve važnije situacije sa meča, kako bi čitaoci našeg portal bili u toku.
Gruzijske kolege na nogama prate utakmicu, po koja šansa sjevne za domaće a u pozadini se čuju uzdasi. Sve više vlada nevjerica u publici i okolo mene.
Glavni sudija Orlik, produžava utakmicu za osam minuta, vrijeme sporo prolazi, a rezrvista Veljko Trifunović od koga se tek očekuju najbolje partije, pokazuje da će biti veliko pojačanje. Njegov udarac glavom na sredini sudijske nadoknade umalo nije donio Mornaru i drugi gol, ali minuti i sekunde odmiću.
Sudija je odsvirao kraj, nastaje opšte slavlje desetak pristalica u svečanoj loži prelijepog stadiona “Mihael Meški”, a meni kolege čestitaju prolaz dalje.
Vrlo brzo odlazim do naše svlačionice i press sale, pjesma, čestitke, veselje u jednoj, muk u drugoj svlačionici.
Izlazimo sa stadiona, stiže informaciju o tuči domaćih navijača i uprave njihovog kluba. Eliminaciju nijesu mogli da prebole, oni najvatreniji.
Stižemo oko pomoći u velelepni hotel “Hilton Garden”, večera je spremna, ali skoro nikome nije do večere od emocija i radosti.
Jedan sat je poslije ponoći, kompletna delegacija Mornara je na nogama ne spava, a već u 4:30 h idemo na aerodrom.
Čeka se naručeni autobus, prolaze minuti, skoro je 5 sati, kapiramo da su domaćini i tu umiješali prste i da bus neće doći.
Ljubazno osoblje hotela nam pomaže, stiže desetak taksija, kako bi smo na vrijeme stigli do vazušne luke u Tbilisiju.
Slijedi povratak i nešto duže čekanje u Istanbulu.
Očekuje nas uvijek pretopla Podgorica.
Ali ni to nam nije teško palo, poslije svega doživljenog i nezapamćenog dočeka na “Madžarici”.
Mornar proživljava najbolje nedjelje u vijeku postojanja kluba, Dinamo iz Tbilisija je arhiviran, slijedi Radnički iz Kragujevca
Tvorac barskog fudbaskog čuda, trener Zoran Đurašković, dan nakon dolaska, još uvijek pa skoro da ne može da povjeruje u ostvareni rezultat. Ali jedno zna, a to je da ova ekipa nije kazala poslednju riječ.
“Čudo je nad čudima to što smo napravili. Uslovi, tereni, stadioni, tradicija koju vidite da ima Dinamo u Tbilisiju, i kada takvog protivnika srušite onda morate biti najsrećniji na svijetu. I pored svih neprilika koje smo doživjeli u Gruziji, ostvarili smo obećanje da će Mornar biti hrabar. Drago mi je zbog Mornara i crnogorskog fudbala, jer, eto, rekli smo i ispunili, pokazaćemo da se i u Crnoj Gori igra fudbal. A eliminacija Dinama je istorija, senzacija …
Recept za ovaj uspjeh je prije svega povjerenje da igračima omogućite odnos kakav ste željeli dok ste bili u kopačkama. I nema potrebe nametati im dodatni pritisak. Fudbal je prije svega igra. Mornar će igrati dopadljivo, napadački dok god sam ja tu, jer fudbal se igra zbog publike.
Osjećaj je fantastičan. Pobijediti jednog giganta, nastaviti evropsku trku je nevjerovatno. Nadam se da će ovaj klub i dalje rasti i svi se zajedno radovati evropskim uspjesima“ kazao je Zoran Djurašković.
Vremena za odmor i slavlje nema, slijedi gostovanje Radničkom iz Kragujevca u 2. kolu kvalifikacija za Ligu konferencija u četvrtak u 20 sati. Duel dva 100 godišnjaka igar se u Leksovcu zbog strogih UEFA standarda, dok je rvanš 30. jula na DG arena u Podgorici.
